Ivmir nije ni sjahao nego je s konja skočio ravno pred prijatelja. Gorostas se okrene i ugledavši ga ostane skamenjen. –Ivmire! -poviknu i čvrsto ga zagrli. Stisak je bio toliko čvrst da je Ivmir zastenjao od te silne dobrodošlice. –Ne volim kada me tako srčano dočekuješ, -nasmije se mladić tapšajući ogromnog vršnjaka po širokim leđima. – Znaš tvoj doček jako boli. Umjesto odgovara na ustima mladića pojavi se široki osmijeh, a od uzbuđenja i sreće nije mogao izustiti niti jednu riječ.

Sve to vrijeme na ulazu u šator kao kip nekog anđela stajala je prelijepa djevojka. Krupnim smeđim očima gledala je ovu scenu ne pokazujući još uvijek nikakve osjećaje. Vrč u jednoj i cvijeće u drugoj ruci upotpunjavale su ljepotu i sklad. Iz vrča je curio lagani mlaz vode ravno po njenim stopalima. Voda je natapala debelo sukno od kojeg je bila napravljena obuća. Od iznenađenja i uzbuđenja mlada djevojka nije ni osjećala hladni mlaz. Na sebi je imala dugačku bijelu haljinu. Haljina je dosezala do gnjata, a njen donji rub bio je izvezen pletenicama boje zlata. Oko tankog djevojačkog struka bila je uredno zavezana traka izvezena zlatno-bijelim kockicama. Široki rukavi bili su također ukrašeni zlatnim pletenicama baš kao skuti. Vitko tijelo upotpunjavale su dvije čvrste djevojačke dojke. Platno na prsima se napinjalo svakim udahom,a bradavice bi nakon toga tvorile nabor koji bi se periodično pojavljivao i nestajao. Sa dugačkog bijelog vrata spuštala se srebrna traka,a na njoj je točno između dvije dojke visio blještavi zlatni privjesak. Pravilan nos, pune usne, smeđe oči i zbog uzbuđenja rumeno lice uokvirivala je kosa zlatne boje spletena u dvije velike pletenice. Pletenice su bile u skladu sa vezom na haljini, privjeskom i trakom oko struka, a padale su preko prsa sve do visine pupka. Bila je to Cvieta koja je izrasla u prekrasnu djevojku.

Napokon se Ivmir izvuče iz zagrljaja svoga prijatelja i pogleda u smjeru prelijepog stvorenja. Zar je to ona djevojčica koju je prije svega tri mjeseca ostavio na raskrižju čađavu,neurednu poderanih haljina?Zar je to djevojčica s kojom se cijelo djetinjstvo igrao,trčao po livadama i šumama,brčkao se u Visli? Zar je moguće da iz onoga krhkog , sitnog čeljadeta izraste ovakva ljepotica?Kroz glavu mu u sekundi prolete sva sjećanja na djevojčicu s kojom je proveo cijelo svoje djetinjstvo. Nije mogao svrnuti pogleda s nje. Između pletenica, na prekrasnim djevojačkim grudima ugleda sjajni predmet i prisjeti se svoje majke. Skinuo ga je sa njenog vrata nakon mučkog ubojstva. Ivmir je na rastanku čađavoj djevojčici u poderanoj haljini stavio taj privjesak oko vrata neka je sjeća na njega. Od tada ga nije skidala čak ni prilikom kupanja.

Djevojka na zemlju ispusti vrč i cvijeće, dotrči do mladića,zagrli ga,a velike suze radosnice potekoše joj niz obraze. Mlada tijela su drhtala u zagrljaju sve dok  Grubonja svojim dubokim glasom nije pozdravio svoga oca i strica. –Sjašite i uđite!-naredio je strogim muškim glasom. Dva konjanika se grohotom nasmijaše i sjahaše s konja.