Mrtva tijela su bila uredno poslagana na lomači dugoj pet i širokoj isto toliko metara.Suho granje i slama kao da su stenjali pod težinom velikih klada koje su ih pritiskale i tako tvorile vijenac okolo-naokolo velike lomače.Debele klade bile su povezane daskama,a ujedno su bile i odar za nesretne Hrvate.Osim ratovanja, lova,ribolova, poljoprivrednih radova i stočarstva Hrvati su svoju djecu učili i nedaćama poput ove stoga jer su često stariji dječaci preuzimali uloge svojih očeva nakon što bi potonji pošli u ratni pohod ili na duže vrijeme poradi neke druge obveze.
Pred lomačom,točnije odrom,stajala su tri mlada bića suznih očiju ,ali čvrsti i ponosni.Grubonja je zagrlio dvoje prijatelja te onako visok i jak izgledao kao otac koji štiti svoju djecu od neke pogibelji. Cvieta je obgrljena lijevom rukom mladog diva plakala,a njena dugačka haljina poderana na nekoliko mjesta te prljava od mješavine vode,čađi i sasušene krvi vijorila na vjetru.Niz lice su joj tekle suze praveći kanaliće kroz naslage čađi i prljavštine.Kosa joj je bila zamazana znojem i krvlju,a nekoliko ljepljivih pramenova zalijepilo se za lice.
Ivmir je stisnutih šaka i i bijesom iskrivljenim usnama pokušao kriknuti i istrgnuti se iz zagrljaja svoga prijatelja gledajući u smjeru gdje su nestali konjanici.Mladi gorostas je osjetio njegovu bol i još više ga stisnuo iako bi i sam najradije vrisnuo i pojahao za ubojicama pa makar i sam platio glavom. Svi troje su nijemo stajali pred lomačom odajući tako posljednju počast svojim najmilijima.
Kada je osjetio da su se mlada tijela malo primirila i prestala drhtati Grubonja ih pusti,uze pripremljenu baklju,zapali je na logorskoj vatri te priđe lomači.Lagano je plamen baklje prislonio uz vijenac od slame i suhog granja kojeg je tako brižno sakupljala Cvieta i plamen suknu te se počne širiti.Mladić se odmakne od vatre i stane pored prijatelja ,a vatra se sve više širila i uskoro je zahvatila cijelu lomaču.Visoko u nebo nestašno su se uzdizali plameni jezičci ,a dim sličan onom koje su vidjeli u daljini dizao se sada i iz njihova sela.
U svom bolu troje prijatelja ostalo je tako zagrljeno sve dok lomača nije potpuno izgorjela i dok lagani povjetarac nije počeo raznositi pepeo po cijelom selu.