Pala je večer na izbjeglički tabor. Uz vatru ispred šatora sjedili su četiri muškarca i jedna djevojka. Dok su tiho razgovarali djevojka bi se često ustajala i donosila muškarcima hljeba,suhog mesa i vrč sa medicom. Niz grlo starijih muškaraca nakon zalogaja počesto se slijevalo piće koje je sve više tjeralo rumenilo u njihove obraze. Uskoro su sa ozbiljnijih razgovora prešli na smiješne zgode ,a smijeh je sve više odzvanjao taborom. Dvojica mladića gledala su svoje raspoložene očeve sretni,a ujedno i u strahu da im piće ne bi naškodilo.

Iz mraka na svjetlo vatre iskrsnuše tri čovjeka držeći u rukama glazbala. Kao da je već unaprijed dogovoreno sjedoše, a tanki,jasni i reski zvuk glazbala ljetnu večer učini čarobnom. Djevojka s vrčem u ruci izgledala je kao lijepa vila. Njen hod bio je lak i nečujan,a gledajući je iz udaljenog dijela tabora dobivao se dojam kao da lebdi. Bijela, izvezena haljina u odsjaju vatre upotpunjavala je cijeli prizor. Tada se sa djevojačkih usana začu prekrasan ,nježan glas koji je svirku glazbenika doveo do savršenstva. Kao magnet glas je privukao stanovnike tabora te se učas oko vatre skupi veliki broj momaka i djevojaka. Uhvatiše se u kolo i zaigraše. Uz pucketanje vatre,zvuk tambure,prekrasan djevojački glas kao u neku simfoniju uklopilo se nekoliko dubokih muških glasova. Stariji pripadnici plemena pridružili su se dvojici već dobrano zagrijanih junaka uz vatru gladeći duge brkove vlažne od fine medice.

Pjesmu je dopirala sve do dvorca kneginje Tuge. Lijepi ženski pjev,muški basovi te zvuk tamburica izmamili su mladu kneginju u toranj dvorca. Naslonila se na prozor i uperila pogled prema taboru. Uživala je u pjesmi,a pogled nije odvajala s vatre. Znala je što se zbiva u taboru i poželjela je biti tamo. Srce joj je zaigralo jer je znala da je uz vatru sa svojim ocem sjedio Ivmir. Svaka pomisao na toga momka u njoj je budila neki neobičan,dosad nepoznat osjećaj. Kako bi bila sretna da je Svojmir pristao biti gost pod njenim krovom. Tada bi zasigurno njegov sin bio uz njega. Znala je da je to teško postići jer je Svojmir bio svojeglav i ponosit čovjek koji nije volio privilegije. Sutra će poći u tabor i osobno pozvati Svojmira i Zvonmira sa sinovima na dogovor oko odlaska na vijećanje o ustanku protiv Avara.

Dugo…dugo je još stajala na tornju osluškujući pjesmu,glazbu i sanjareći o mladiću koji joj sve više zaokuplja misli i osjećaje.