Uz rijeku Vislu put je vodio prema dvorcu kneginje Tuge. Puno izmučenih i izranjavanih Hrvata kretalo se u tom smjeru. Na drugoj obali rijeke kretala su se mnoga kola sa izbjeglicama iz drugih plemena. Najveći broj izbjeglica kretao se prema Bijelom gradu kneza Klukasa. Iz svakog plemena se uskoro odvoji po jedan konjanik s namjerom da svojim suplemenicima, knezovima i ratnicima odnesu bolne vijesti. Ivmir je također krenuo svome ocu priopćiti tužnu vijest o smrti majke i nerođenog čeda, njegova brata. Konjanici iz svih sedam plemena sastali su se na Dunavu i zajedno pošli prema bojišnici. Na putu su sretali mnoge izbjeglice, obješene, izmasakrirane i na svaki način pobijene Slavene. Zvjerstva koja su Avari činili na ovim prostorima nisu se mogla ni zamisliti.
Konjanici su na svome putu sretali grupe ratnika koje su se vraćale sa bojišta. Zli avarski vođe, iako saveznici, gurali su Hrvate na najpogibeljnija i najopasnija mjesta gdje se skoro sa sigurnošću ginulo. Nakon puno nepotrebnih gubitaka pojedini hrvatski, a i slavenski zapovjednici postrojbi povukli su svoje ratnike sa bojišta i napustili opsadu Carigrada. Od njih su glasnici saznali da su sedmero hrvatskih knezova živi i da se junački bore iako se bitka gubi. Srpski knez Dervan bio je jedan od zapovjednika koji je među prvima povukao svoje čete ne želeći da mu najbolji vojnici izginu kao avarski sluge. Raspitivao se za svoje pleme tamo negdje u području koje se zove Bojki. Pošto ništa nije mogao saznati žurno je krenuo dalje sa lošim slutnjama.
Ivmir je nakon napornog jahanja zajedno sa ostalim glasnicima stigao u tabor hrvatske vojske. U velikom zapovjednom šatoru na okupu su bili svi knezovi i svi zapovjednici. Upravo su vijećali o napuštanju opsade jer im vojska nemilice uzaludno gine. Avarski gospodari gurali su ih u prve redove ,a one koji nisu htjeli u sigurnu smrt nemilosrdno su ubijali. Kada je Ivmir sa glasnicima ušao u šator nastao je tajac. Glasnik iz plemena kneza Klukasa po imenu Mislav priopćio je knezovima tužne vijesti. Kap je prelila čašu i odluka je tada jednoglasno donesena te su zapovjednici po naredbi knezova krenuli opremati vojsku za povratak u domovinu. Strašan bijes i mržnja obuzeo je sve Hrvate kada su saznali što su učinili avarski ubojice dok su oni ovdje ratovali za njihove interese. Za svega nekoliko sati tabor je raspremljen, a mrski gospodar ostavljen je na milost i nemilost braniteljima carskog grada.