Tri konjanika su jahala usporedo na začelju kolone. Ispred njih se kretala pratnja kneginje, a na čelu kolone bila je sama kneginja Tuga. Često su zastajali jer bi sretali natovarena kola izbjeglica iz mnogih hrvatskih sela. Kako bi sustizali kola tako bi mlada kneginja zaustavila prekrasnu bijelu kobilu i porazgovarala nekoliko riječi sa izmučenim i iscrpljenim nesretnim ljudima.
Jahači predvođeni kneginjom uskoro su stigli do dvorca njenog brata probijajući se kroz nebrojeno puno šatora. Livade i polja oko grada Hrvata postali su izbjeglički tabor u kojem je vladala neopisiva vreva i gužva. Na tisuće šatora od jelenske kože tvorilo je još jedan grad. Nesretni ljudi našli su ovdje privremeno utočište pred divljanjem Avara. Knez Hrvat ugostio je svoju sestru i njenu pratnju u svom velebnom dvorcu. Pošto je sa ratišta došao nekoliko dana prije svoje sestre ispričao im je sve što je saznao o okrutnostima koje su počinili Avari po njihovim selima. –Samo je spasio mnoge,- rekao je. Svi su znali Sama kao mudrog ,sposobnog i pametnog trgovca. Svojim iskustvom i znanjem pomogao je mnogim Slavenima da izbjegnu avarski mač i spase goli život.-Pozvani smo k njemu na vijećanje,-rekao je Hrvat pozdravljajući sestru i gledajući čvrstim pogledom Svojmira. – Naravno da ću doći sa svojim starješinama. Zar ne Svojmire? -odgovori mlada kneginja očekujući potvrdno klimanje glavom svoga glavnog vojskovođe. Svojmir je samo stisnuo šake i potvrdno zaklimao glavom na zadovoljstvo dvoje braće.
Pravi muževi su bili braća Svojmir i Zvonmir. Nepotkupljivi, vješti u ratovanju, lovu, nadasve pošteni i ponosni. Na poziv da budu gosti u dvorcu kneginje Tuge niječno su odgovorili izvlačeći se obvezama prema svojim rođacima i prijateljima. Kneginja nije znala da je to bila samo izlika jer ponosni muškarci kao njih dvojica nisu voljeli dvorske intrige i spletke. Podmetanja, laži ogovaranja bila su im nešto strano i mrsko. Znali su da se oko mlade kneginje kreću kojekakvi mlakonje željni boljega života i kojekakvih privilegija. Neki od njih su i ovdje bili u blizini hvaleći se na sva usta ratnim uspjesima, zaslugama i trofejima. Svojmir i Zvonmir su znali na koji način su do tih trofeja došli ,ali nisu htjeli stvarati neprijatelje i raditi razdor u svom narodu.
Iako su pripadali plemenu kneginje Tuge nisu nastavili put prema njenom dvorcu nego su ostali u izbjegličkom taboru. Ta ionako će uskoro na vijećanje k Samu. Postavili su šator na blagoj uzvisini u blizini velikog hrasta. Kamo god im je pogled sezao vidjeli su se šatori ,a tek kao neka kulisa u njihovoj pozadini uzdizao se grad sa svojim tornjevima i kulama.